четвртак, 7. април 2011.

Jesenjin





KACALOVLJEVOM PSU

Daj, Dzim, za srecu meni sapu tu.
Takve sape vise nitko nema.
Ded, lajat cemo skupa na tisinu,
kad noc se spusti mesecina i nema,
Daj, Dzim, za srecu meni sapu tu.

Oprosti, dragi, nemoj da me lizes.
Bar ono sto je najprostije shvati.
Ta ti i ne znas sto to znaci zivot,
i kako se na svetu kadsto pati.

Gospodar tvoj i slavan je i drag,
i kuca mu je cesto puta puna,
i svaki gost podragao bi rado
tu tvoju dlaku meksu od barsuna.

Na psecu ti si bas djavolski lep.
Poverljivo u susret svakom hrlis
i nikoga ne pitajuci nista
ko pijani drug i ljubis ga i grlis.

Moj mili Dzim, znam, kod tebe je bilo
gostiju kojekakvih sva sila,
al ona sto je tuznija od sviju
nije li ona ovdje bila?

Ona ce doci, ja ti jamcim to.
I kad upres u nju pogled svoj,
za sve sto sam kriv i za sto nisam,
umesto mene lizni ruku njoj.