Koliko smo puta rekli vise nego sto je potrebno?
Da imamo mogucnosti da li bi nekako povukli izgovorene reci?
Retko kada se to pitamo?Znam mnogo njih koji se uvek pokaju sto nisu izgovorili jos vise reci,uglavnom ruznih,uglavnom o drugima.O,kako je lako govoriti lose o drugim ljudima!
Stara dobra izreka"Dva puta izgovorena laz,postaje istina",postaje nasa svakodnevnica.Koliko ruznih reci sa nekih namrstenih lica uz vikanje i podsmeh krece svakog trenutka na nekoga da ga isprlja i obelezi?
Sta je sa onim lepim recima?
Polako ih zaboravljamo.Ako ne ucestvujemo u tim prljavim "igrama",onda nam ostaje da cutimo.
Kako bi bilo da na sve to ipak i damo neki odgovor?Na svaku ruznu,po tri lepe!Oni "pljuju",mi brisemo!Kazu da jeste,a mi kazemo da nije.Oni da nije,mi da jeste.Sve obrnuto!Dok se ne umorimo!
Ponekada klonemo,oni uzmu maha...zavladaju ruznogovornici,a onda kada se najmanje nadaju LEPA rec podigne glavu.
Prvo im kaze:"Hvala",za sve...
Drugo im kaze:"Izvini",za sve..
Trece im kaze:"Oprosti",za sve...nadajuci se da ce ponesto i razumeti.Ako razumeju,onda sve ovo ima smisla!
Нема коментара:
Постави коментар