четвртак, 29. децембар 2011.
Vreme batina
Vreme mirenja,prastanja,poklanjanja i ljubavi zamenilo je vreme u kome bijes ili si prebijen.Nema trece!
U toj raspodeli najgore su prosla deca jer im je nemoguce uci u prvu grupu kada se nadmecu sa odraslima.Kada se nadmecu izmedju sebe,tu je vec nesto drugacije.A nadmecu se,nazalost,uz svu upotrebu hladnog oruzja!Opet,nazalost!
Onda se okupe neka strucna lica i pokusavaju da nas ubede da postoje male i velike batine.
Hm...kako bi bilo da na ulazu u sve skole i vrtice zakace logo Rolingstonsa?Onako,za primer!
Pa pobogu,kezite se,plazite,pljujte,ako treba...ali nemojte se povredjivati!U tom slucaju,i jedino u tom,trajacete kao Rolingstonsi!
I opet da se vratimo na sve one koji pametuju o malim i velikim batinama.
Stvar je vrlo prosta!
Hajde da na jednu stranu stanu svi oni koji nisu iskusili roditeljske batine a na drugu oni koji su tuceni pa da vidimo,ko je gde!
Nasilje stvara nasilnika!Rece neko!
Stvarno je jadno kada veliki tuku male!Toliko jadno da tu prestaje covek da bude COVEK.
A onda ih tako izmaltretirane vode kod Deda Mraza!
Tuzno...
Dajte neku emisiju o tim uplasenim ocima!Pustite njih neka progovore!Neka kazu sta su sve "uradili"da zasluze batine!
Nema tog psihoterapeuta koji ce zaceliti izmaltretiranu deciju dusu.
I dok se oni nadmudruju sta je mala a sta velika batina,pedeset posto onih sto ih slusa i gleda,za inat ce izmlatiti malog,jer su ga ovi dodatno iznervirali.Mislim,ovaj je i ovako bio nervozan!
Dajte priliku svim onim majkama koje su u nesrecama i ratovima gubile svoju decu da iskazu svu svoju bol i patnju!Javno!Neka svojom pricom otrezne ove bahate,okrutne kukavice koje veliku saku spustaju na malo telo!
I za kraj...
Veliki francuski drzavnik Sarl De Gol,imao je cerku Anu rodjenu sa Daunovim sindromom!
Kada se Ana uspela na onaj svet,neopisivo tuzan i skrhan bolom,Sarl je tiho progovorio:"Sada si ista kao ostala deca".
Setite se ovoga uvek kada pocnu da tupe o velikim i malim batinama!
U Novu godinu udjite sa najvecom ljubavi za svoje bliznje!
недеља, 18. децембар 2011.
Sirom zatvorenih ociju
Sve ima smisla u snovima i u masti!
Stvarnost dobija smisao tek kada nam se snovi ostvare!
I...tu prestaje sva filozofija!
Negde smo civilizacijski zabrljali!Onako...najstrasnije!
Izgubili smisao i pravac,odustali od svojih snova!
Postali robovi besmisla!
U tom ocaju ili euforiji(stvar subjektivnog dozivljaja)odvojili smo se od svih cestica vode ili vazduha PVC stolarijom,sve cestice zemlje smo zalili betonom a svu vatru pogasili pa cak i onu u sebi.
U tom stanju blage podgrejanosti u kobajagi sterilnoj atmosferi pokusavamo da budemo romanticni.
Tu negde u tom poluvasionskom brodu mi zivimo svoje najbolje zemaljske dane.Onako higijenski duhovno!
Gutamo i prozdiremo sve informacije i selektujemo po azbucnom redu puneci glavu bespotrebnim.
Smenjuju se godisnja doba i "heroji".Danas vidite deset klinaca koji lice na Rafu Nadala i deset njihovih majki koje lice na mamu Novaka Djokovica i vec vidite kako je bilo i kako ce biti.
Proslo je vreme Mini Maus a dolazi neki novi "heroj"koji vam potura san koji nije vas i dok se okrenes i shvatis da si bio u tudjem filmu,vec si prevaren!Dobro je ako ne ukapiras!
Mislim...nije dobro,ali je lakse!
I tamo dok se negde treses na nekom ispitu,seti se da li je to bas tvoj "film"?
Mozda si hteo(la)da cuvas ovce i da te bas boli uvo za sve!
Onako...ti,cobanica,ovcarski pas!Tvoj san!Koliba,plast sena..pa opet ona ista pastirica!
Dok ti poturaju reket,zapitaj se ponekad da li bi da igras ili da gledas kako igraju!
Ako zelis...samo navali!
I dok se razni takmice i tresu u svim talentima,svima je jasno ko je ciji san?
Oni pravi sanjari,dodju,"oduvaju"i odu!Ali,njih pamtimo!
Nema bioskopa u kome se prikazuje tvoj"film"!
Samo zatvori oci i pokretne slike ce same krenuti!
Vecina stvari nam je vec izrezirana.Malo nam je prostora ostalo da nesto licno ostvarimo.
Onda tako zbunjeni kopiramo tudje snove!
Zadivljujuca je hrabrost jednog hirurga(nebitno odakle je)koji je svoj posao hirurga zamenio za posao masinovodje jer je ceo zivot sanjao da vozi vozove.Sad da vas vidim!
Promenimo ono sto jedino mozemo!Sopstveni zivot!
Zar je sva hrabrost nestala iza dvostrukog stakla sa aluminijumskim okvirom?
I da li je bas svaki poljubac,preko zvake?
Odgovor molim!
Пријавите се на:
Постови (Atom)