недеља, 18. децембар 2011.

Sirom zatvorenih ociju


Sve ima smisla u snovima i u masti!
Stvarnost dobija smisao tek kada nam se snovi ostvare!
I...tu prestaje sva filozofija!

Negde smo civilizacijski zabrljali!Onako...najstrasnije!
Izgubili smisao i pravac,odustali od svojih snova!
Postali robovi besmisla!

U tom ocaju ili euforiji(stvar subjektivnog dozivljaja)odvojili smo se od svih cestica vode ili vazduha PVC stolarijom,sve cestice zemlje smo zalili betonom a svu vatru pogasili pa cak i onu u sebi.
U tom stanju blage podgrejanosti u kobajagi sterilnoj atmosferi pokusavamo da budemo romanticni.
Tu negde u tom poluvasionskom brodu mi zivimo svoje najbolje zemaljske dane.Onako higijenski duhovno!
Gutamo i prozdiremo sve informacije i selektujemo po azbucnom redu puneci glavu bespotrebnim.

Smenjuju se godisnja doba i "heroji".Danas vidite deset klinaca koji lice na Rafu Nadala i deset njihovih majki koje lice na mamu Novaka Djokovica i vec vidite kako je bilo i kako ce biti.
Proslo je vreme Mini Maus a dolazi neki novi "heroj"koji vam potura san koji nije vas i dok se okrenes i shvatis da si bio u tudjem filmu,vec si prevaren!Dobro je ako ne ukapiras!
Mislim...nije dobro,ali je lakse!

I tamo dok se negde treses na nekom ispitu,seti se da li je to bas tvoj "film"?
Mozda si hteo(la)da cuvas ovce i da te bas boli uvo za sve!
Onako...ti,cobanica,ovcarski pas!Tvoj san!Koliba,plast sena..pa opet ona ista pastirica!
Dok ti poturaju reket,zapitaj se ponekad da li bi da igras ili da gledas kako igraju!
Ako zelis...samo navali!
I dok se razni takmice i tresu u svim talentima,svima je jasno ko je ciji san?
Oni pravi sanjari,dodju,"oduvaju"i odu!Ali,njih pamtimo!


Nema bioskopa u kome se prikazuje tvoj"film"!
Samo zatvori oci i pokretne slike ce same krenuti!

Vecina stvari nam je vec izrezirana.Malo nam je prostora ostalo da nesto licno ostvarimo.
Onda tako zbunjeni kopiramo tudje snove!
Zadivljujuca je hrabrost jednog hirurga(nebitno odakle je)koji je svoj posao hirurga zamenio za posao masinovodje jer je ceo zivot sanjao da vozi vozove.Sad da vas vidim!

Promenimo ono sto jedino mozemo!Sopstveni zivot!

Zar je sva hrabrost nestala iza dvostrukog stakla sa aluminijumskim okvirom?
I da li je bas svaki poljubac,preko zvake?

Odgovor molim!












Нема коментара:

Постави коментар